Ova godina je godina molitve za Bosnu i Hercegovinu. Dok molimo, moramo se sjetiti da otvorimo vrata odgovoru na naše molitve! Ovaj mi je izraz pao na pamet kada sam čitao priču o Petru u Djelima 12. Ovo je vrijeme progona za ranu crkvu. Nakon Stjepanovog mučenja učenici iz Jeruzalema su se raspršili, neki u Feniciju, neki na Cipar, a drugi u Antiohiju. Oni koji su ostali bivaju progonjeni. Kralj Herod Agripa dao je mačem ubiti apostola Jakova. Kada je vidio koliko se to svidjelo Židovima, uhitio je i Petra.
Petar je u zatvoru i čeka javno suđenje. Ovo očito neće biti pošteno suđenje. Bit će to suđenje koje će vjerojatno dovesti do javnog pogubljenja. Petru se ne piše dobro. Razumljivo je da se vjernici, prva crkva mole za njega. Noć prije nego što će se pojaviti na sudu, Peter spava u zatvoru. Odjednom dobiva udarac u bok. To je anđeo, budi ga u žurbi, govori mu da se obuče i pođe za njim.
Peter učini što mu se kaže, ali dio njega misli da vjerojatno samo sanja. Ali nije!
Petar stiže u kuću u kojoj se održava molitveni sastanak za njegovu sigurnost. Pokucao je na vrata kapije, a sluškinja po imenu Roda došla je otvoriti. Kad je prepoznala Petrov glas, bila je toliko presretna da je, umjesto da otvori vrata, otrčala natrag unutra i svima rekla: “Petar stoji pred vratima!” Djela 12,12-14
Roda je zaboravila otvoriti vrata jer je bila previše uzbuđena. Barem je vjerovala da Petar doista stoji na vratima. Kada je otrčala ostalim vjernicima priopćiti vijest, njihova reakcija je bila drugačija. Nisu joj vjerovali. Molili su se za Petrovu sigurnost, ali njihova vjera nije bila tolika da bi molitveni sastanak bio prekinut odgovorom na traženu molitvu. Dok molimo molitvu vjere, držimo oči i uši otvorene za odgovore. Prepoznajmo kada je Bog na djelu, čineći ono za što smo se molili.
Otvorimo vrata odgovoru na naše molitve!