Čitanje: Knjiga sudaca 5,31
A oni koji te ljube nek’ budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju!
Razmišljanje: Mala knjižica Zajednički život, u izdanju osiječkih “Izvora”, odigrala je važnu ulogu za mnoge kršćane na našim prostorima nakon ratova 90-ih. U poglavlju “Dan zajedno”, Dietrich Bonhoffer objašnjava praksu i simboliku dana Gospodnjeg (nedjelje), dana u kojem se okupljala rana crkva. Danas, u nedjelju, želim podijeliti sa vama nekoliko dijelova ovog poglavlja.
Starozavjetni dan je počinjao uvečer i završavao drugi dan zalaskom sunca. To je vrijeme iščekivanja. Dan novozavjetne crkve počinje rano sa izlaskom sunca, a završava zorom novog jutra. To je vrijeme ispunjenja, Gospodinovog uskrsnuća. Krist se rodio u noći, postao svjetlom u tami. Podne je postalo tamno kada je Krist patio na križu i umro. No u zoru uskršnjeg jutra Krist je iz groba ustao kao pobjednik.
“U rano jutro, kad se sunce diglo,
moj Spasitelj Isus iz groba je ust'o,
Noć grijeha sad je prognana,/
opet nam život, spasenje i svjetlo sja.
Haleluja”.
Tako je pjevala Crkva reformacije. Krist je “sunce pravde” koje je izašlo Crkvi koja čeka (Mal 3,20) a “oni koji ga ljube nek’ budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju” (Suci 5,31). Rano jutro pripada Crkvi uskrsloga Krista. Kad izbijaju prve zrake svjetla, ona se sjeća jutra u kojem su smrt, đavao i grijeh pobijeđeni podlegli, i u kome je ljudima darovan novi život i spasenje.
Što li znamo mi, ljudi današnjice, kad nemamo pojma o strahu i strahopoštovanju pred noći, a ni o velikoj radosti koju su naši oci i prvi kršćani osjećali pri povratku jutarnjeg svjetla?
Molitva: Oče, ovo jutro, molim te da mi, kršćani, budemo ovoj zemlji kao sunce koje se diže u svome sjaju…