(Ovaj poticaj na molitvu je objavljen 21.03.2020, u vrijeme početka pandemije izazvane koronavirusom. Od tada su prošle tri godine. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nada se da bi pandemiji mogao doći kraj u 2023. godini. Šta vam prvo padne ne pamet kada pomislite na protekle tri godine? Na koji način vam je duhovnost pomogla da se uhvatite u koštac sa izazovima koje je donijela pandemija? I na kraju, koliko je štete ona donijela u području zajedništva u okviru kršćanskih zajednica lokalno i globalno?)
Čitanje: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.
Razmišljanje: Kroz nekoliko zadnjih dana nam se, putem medija, u uši uvukao termin socijalna distanca. Naravno, Sarajlije su se udružile sa cijelim svijetom pa na račun ovoga zbijaju šale a meni je srce obuzela jeza. Kao da sam ovaj termin ranije čuo u nekom drugom, još mračnijem, kontekstu, pa sam ga malo istražio. Socijalna distanca je ozbiljan termin koji se u sociologiji koristi da opiše distancu koja se u društvu stvara na temelju klasnih, rasnih, etničkih, vjerskih, rodnih i spolnih razlika. Kao naučna kategorija, socijalna distanca nije sama po sebi negativna ali je ovaj izraz često prisutan kod opisivanja negativnih pojava u društvu u kojem se podjele i raslojavanja dešavaju na temelju predrasuda, fizičkih različitosti, zloupotrebe ekonomske moći ili osjećaja superiornosti jedne grupe u odnosu na drugu.
Ono što nam danas treba, čini mi se, je nešto suprotno od socijalne distance u pravom smislu njenoga značenja. Treba nam zajedništvo, solidarnost, benevolencija, požrtvovnost, podrška koja prolazi kroz sve društvene i socijalne razlike. Ipak moram spomenuti, da me neko pogrešno ne shvati – odgovorno ponašanje u redovima sa tjelesnom distancom – da! Odgovorno ponašanje pri socijalnom kontaktu – da! Poštivanje svega što nam nadležni organi nalože sa zadatkom da stvorimo što bezbjednije okruženje – da!
Kada svaki od nas naglas izgovara riječi Apostolskog vjerovanja i kada kaže:”vjerujem..,” to nije samo naša lična izjava vjere, već je to izjava vjere i onoga do tebe i onoga pored njega – tj. cijele Crkve. Ovdje se radi o tome da mi, koji smo dio Crkve, nismo pozvani da imamo neko svoje privatno vjerovanje. Lično –da, privatno – ne! Koliko puta smo čuli kako neko kaže da je njegova vjera njegova privatna stvar. Sama suština Apostolskog vjerovanja govori o tome da je naša vjera, iako lična, također i zajednička stvar – vjera Crkve kroz vijekove. Vjera u kojoj se pojedinci, koji dolaze sa svih strana društvenog života i iz svake moguće socijalne kategorije ujedinjuju u jedno Tijelo. Stoga je poziv na vjerovanje, poziv u zajednicu i u zajedništvo sa drugima koji također ispovjedaju istu vjeru.
Budući da je suštinska karakteristika naše vjere u zajedništvu, onda to zajedništvo ne može biti rezervisano samo za one unutra. Ovo zajednštvo traži da se (prevazilazeći socijalne kategorije) ispruža prema drugima i da pod svoja krila zakrili i one koji su vani. Da nije tako, Trojedini Bog ne bi iskoračilo u stvaranje svijeta. Isus ne bi postao jedan od nas. On također ne bi razgovarao sa Samarijankom na izvoru, a dobri Samarijanac ne bi pomogao Izraelcu u nevolji. Petar ne bi otišao Korneliju, niti bi Pavle propovijedao Grcima a ti i ja bi danas bili bez nade u ovome svijetu.
U vremenima poput ovih, jedni druge trebamo više nego ikada. Ne smijemo dozvoliti da se otuđimo i da nas strah paralizuje tako da ne budemo osjetljivi prema bližnjemu. Ovo ne mora uvijek da znači fizički dodir ili blizinu, ali postoji toliko načina da budemo tu za druge, da donesemo nadu i da na taj način budemo sinovi i kćeri svoga Nebeskog Oca.
Danas kao Crkva molimo: Oče naš, molimo te da budeš uz one koji pate, koji su zaraženi, koji sumnjaju, koje je strah savladao. Budi uz njih, iscjeli ih. Donesi nadu tamo gdje je ponestaje. Daj mudrost svima koji se bore da nadvladaju epidemiju. Pošalji svoju djecu da budu od pomoći onima koji su u potrebi. U ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Amen.