Čitanje: Psalam 133,1
Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti
Razmišljanje: Knjigu Zajednički život, Dietrich Bonhoeffer je napisao 30-ih godina prošloga vijeka dok je živio u
zajednici sa drugim pastorima i studentima koji su prolazili kroz obuku za službu. Knjiga je postala kršćanski klasik. Današnjem čitaocu će se, možda, sadržaj i jezik ove knjige učiniti previše zastarjelim, liturgijskim, direktnim i tvrdim poput hrane koju je teško sažvakati. Knjiga, iako kratka, nije „lako štivo,“ ali ustrajemo li do kraja, bit ćemo iznimno blagoslovljeni učeći o tome što život u zajedništvu podrazumijeva i traži od nas. Evo uvodnog odlomka u kojem nam govori kako je mogućnost okupljanja u zajedništvu velika Božja milost za kršćane budući da po naravi svoga poziva žive sami, u okruženju koje im nije naklonjeno.
Na sljedećim ćemo stranama razmotriti nekoliko uputa i pravila koje nam za zajednički život iz Riječi daje Sveto pismo.
Za kršćanina nije samo po sebi razumljivo da smije živjeti među kršćanima. Isus Krist je živio usred svojih neprijatelja. Na kraju se ga ostavili svi učenici. Potpuno sam, okružen zločincima i podsmjehivačima, visio je na križu. Baš zato je i došao, da neprijateljima Božjim donese mir. Tako ni kršćaninovo mjesto nije u odvojenosti samostanskog života, već usred neprijatelja. On ovdje ima svoj posao, svoj zadatak. “Kraljevstvo treba biti usred tvojih neprijatelja. Kome se to ne sviđa, taj ne želi biti od Kristova kraljevstva, već okružen prijateljima, sjediti usred ruža i ljiljana. On ne želi biti kod zlih, već kod pobožnih ljudi. O, vi bogohulnici i Kristove izdajice! Da je Krist učinio kao što vi činite, koji li bi ikad postao blažen?” (Luther)
“Rasijao sam ih među narode, ali će se oni u zemljama dalekim spomenuti mene” (Zah. 10,9). Po Božjoj volji je kršćanstvo rasijani narod, razasijan kao sjeme u “sva zemaljska kraljevstva” (Pnz. 28,25). To je njegovo prokletstvo i njegovo obećanje. Božji narod mora živjeti u dalekim zemljama među nevjernicima, ali će on biti sjeme Božjeg kraljevstva po cijelome svijetu.
“Zazviždat ću im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, … i oni će se vratiti” (Zah. 10,8.9). Kad će se ovo dogoditi? Dogodilo se i to u Isusu Kristu, koji je umro da “razasutu djecu Božju skupi u jedinstvu” (Iv. 11,52), a pokazat će se na kraju vremena, kad Božji anđeli budu izabrane sakupili “s četiri vjetra, s jednog kraja neba do drugog”. (Mt. 24,31). Do tog će časa Božji narod ostati razasut, povezan jedino u Isusu Kristu, ujedinjen, jer se, razasut među nevjernicima u dalekoj zemlji sjeća Njega.
Zato je u vremenu između Kristove smrti i Drugog dolaska vidljivo zajedništvo, u kome je već ovdje kršćaninu dozvoljeno da živi s drugim kršćanima, samo blagonaklon predukus posljednjih stvari. Da se u ovom svijetu jedna zajednica vidljivo smije okupljati oko Božje Riječi i sakramenata, Božja je milost. Zatočenici, bolesni, usamljeni u raseljeništvu, navjestitelji Evanđelja u poganskim zemljama, svi oni stoje sami. Oni znaju da je vidljivo zajedništvo milost. Sa psalmistom mole: “Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeći ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj” (Ps. 42,5).
Molitva: Gospode, hvala ti što danas mogu biti u zajednici sa svojom braćom i sestrama. Ne dozvoli da to uzmem zdravo za gotovo, već kao poseban dar tvoje neizmjerne milosti. Hvala ti za crkvu i one koji su dio nje. Blagoslovi nas danas svojim prisustvom i govori našim srcima…