Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
U sinočnjem intevjuu sa Ivanom Ivanovićem, književnik , pjesnik i akademik Matija Bečković govori o ljudima koji: “Ne znaju ništa ali znaju da nema Boga. To su ljudi koji, dakle, znaju ono što niko ne zna. Ti isti ljudi kada ih pitate koliko je 9×8 odgovore, – gde to nađe, to je najteže.” – nastavlja šaljivo Bečković.
Nadam se da se svi možemo složiti u tome da je veoma je lako precjeniti svoje mogućnosti.
Prema nizu istraživanja koje je uradio C. L. Downing, ljudi s ispodprosječnim IQ-om imaju tendenciju precijeniti svoj IQ, dok ljudi s nadprosječnim IQ-om imaju tendenciju podcjenjivanja IQ-a. U sličnom smislu, istraživanja britanskog psihologa Adriana Furnhama sugerišu da muškarci u prosjeku više precjenjuju svoju inteligenciju, dok je žene češće podcjenjuju. Koincidencija? Ova proučavanja koja su interesantna u nučnom smislu prilično su zabrinjavajuće u praktičnom. Ona nam ukazuju na to da ako smo u nečemu dobri, onda znamo da smo u tome dobri. Ali ako smo u tome loši, i dalje mislimo da smo u tome dobri. U stvari, što smo lošiji, više precjenjujemo koliko smo dobri u tome.
Izraelski kralje Sidikija precjenio je svoje mogućnosti kada se pobunio protiv Babilonskog kralja, iako je Jeremija godinama prorokovao da je sudbina koja je snašla Judu, zaslužena. Rezultat je bio uništeno kraljevstvo, razaranje Jerusalema, Sidikijini sinovi su ubijeni pred očevim očima. Sidikija je oslijepljen i odveden u zatočeništvo gdje je i umro. Zadnje što su njegove oči vidjele bio je rezultat njegovog ponosa (Jeremija 52).
Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim (Galaćanima 6:3-4).
Oče, pomozi mi da steknem ispravnu sliku o sebi i da razumijem da trebam prihvatiti samoga sebe sa svim ograničenima i prednostima koje imam, jer to što jesam dolazi od tebe i ti možeš upotrijebiti na svoju slavu.