Duhovno razmišljanje za Veliku srijedu – 16. april 2025.
U snažnoj sceni, jednog od najboljih jugoslovenskih filmova, Ne okreći se, sine, koji smo svi iz moje generacije gledali nebrojeno puta, otac šalje sina da trči prema slobodi. “Ne okreći se!” – govori mu, dok sam ostaje iza – žrtvuje se. Napetost je stvarna: otac gine, sin preživljava. Ta napetost – između smrti i života, izdaje i vjernosti – odzvanja i u današnjim čitanjima.
U Evanđelju dana (Iv. 13:21-32), druga scena napetosti:
Jedan drugi sin – sin propasti – Juda Iskariotski odlazi u tamu. Izdaja je na pragu. A Isus – Sin Božji – ostaje vjeran do kraja.
“Što kaniš učiniti, učini brzo.”
Svjetlo ne ustukne.
Ljubav ne uzmiče.
I tu dolazi poruka iz pisma Hebrejima 12,1-3, kao bljesak jasnoće:
“Odbacimo svaki teret i grijeh… i postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere – Isusa, koji umjesto radosti podnese križ… da ne klonete i ne izgubite srčanosti.”
Ne okreći se!
Jer drama Svete sedmice poziva i nas – da odlučno stanemo na stranu dobra, ljubavi i vjernosti. Da ne izgubimo srčanost.
Grijeh nas mami da se zaustavimo, da se okrenemo natrag.
Ljubav nas poziva da trčimo.
Do kraja.
Prema svjetlu.
Prema uskrsnuću.