Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. Izreke 1,7
Pitam se kako se vi danas osjećate? Početak nove godine, novog desetljeća; desetljeća koje se nekada rediteljima filmova i autorima naučne fantastike činilo tako daleko, doba u kojem se maštalo da će tehnologija do te mjere da uznapreduje da ćemo naokolo moći da se vozimo u letećim autima. Možda imate neke nade vezano za to šta je ispred nas u narednom desetljeću, ili ste razočarani jer vaš život nije ispao onako kako ste očekivali. Možda vam budućnost izgleda kao obeshrabrujuće prazno slikarsko platno, ili se brinete da li ćete uopšte moći preživjeti narednu sedmicu, a kamoli cijelu godinu koja je pred vama.
Za nas, kao djecu Božiju, ne postoji ništa razumnije od toga da našu budućnost povjerimo u Njegove ruke. Ove nove godine želimo našu pažnju preusmjeriti na Gospoda i Oca Nebeskog, tražeći Njegovu mudrost za naše živote. Današnju izreku mnogi smatraju uvodom u cijelu knjigu Izreka.
Da li ćete dopustiti da ova izreka bude uvod u godinu pred vama?
Odvojite par sekundi da istražite svoje srce – u kojim stvarima ne vjerujete u Božiju mudrost i Njegove upute? Da li osjećate strahopoštovanje prema načinu na koji On radi? Ili su vaše svakodnevne odluke vođene ljudskim strahovima?
Nebeski Oče, na početku ove nove godine ja biram da svoje uši začepim za buku i žamor ovoga svijeta i da se smirim pred Tobom. Još jednom svoj život prinosim Tebi, vjerujući da su Tvoji putevi bolji od mojih. Pomozi mi da Ti otvorim svoje srce, vjerujući da ćeš mi otkriti svoje znanje, dok ja svoj život predajem Tebi.