Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti.
Znamo da je druga najveća zapovijed ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. Pa ipak, na neki način, mi uredno običavamo ogovarati one koji su nam najbliži i o njima govoriti na neotesan način.
Gorčina, upropašteno povjerenje, neispunjena očekivanja, ljubomora, nesigurnost i dosada neki su od glavnih razloga što govorimo o drugima na loš način. Pitam se, da li bi naši razgovori bili toliko ispunjeni prezirom kada bismo imali bolje razumijevanje toga na koji način nas Bog voli, bolje uvjerenje da Njegova ljubav pokriva mnoštvo grijeha?
Vrlo smo hitri kada djecu treba poučiti o “zlatnom pravilu” – čini drugima ono što bi želio da oni čine tebi. Hajde da danas odvojimo neko vrijeme da tražimo od Boga da nam pokaže gdje to, u našim odnosima prema drugima, trebamo biti više poput dobrog Samarićanina, a manje prezrivi poput farizeja.
Oče, hvala Ti što si Bog ljubavi, i što tvoja ljubav tjera svaki strah. Potrebno mi je da mi pokažeš koliko me voliš, tako da i ja mogu voljeti druge. Oprosti mi za svaki put kada sam odabrala da djelujem iz svoga straha, a ne iz tvoje ljubavi. Pomozi mi da odaberem da vidim druge onako kao ih Ti vidiš.