Izreke 10,8

Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada. 

Ne znam za vas, ali meni je teško da mi se govori šta da radim. Mnogi od nas su imali negativno iskustvo sa osobama od autoriteta; kada smo se osjećali neshvaćeno, iskorišteno ili čak izmanipulisano od strane onih iznad nas, starijih od nas, moćnijih od nas. Za nas je lako projiciraati naša ovozemaljska iskustva sa autoritetima na naš utisak o tome ko je Bog.

Uvijek mi je lakše ugušiti Božii glas u žamoru ovog svijeta ili u svome vlastitom čavrljanju – birajući da slušam svoje strahove, žudnje i planove, nego vjerovati  u to ko je Bog i šta mi on govori o tome kako da živim.

Jedana od propovijedi koje pamtim, koja je govorila o podlaganju Božijim zapovijedima, temeljila se na Jakovu 1:19-27 i sažela je stihove ovako:

Ušuti.

Slušaj.

Smiri se.

Da bismo bili u stanju prihvatiti Božije zapovijedi trebamo utišati svoje misli i odvojiti vrijeme da tražimo srce našeg Oca.

Suvereni Bože, Tvoji putevi nisu moji putevi. Žao mi je što se borim da dođem pred Tebe i slušam te. Pomozi mi da vjerujem da su Tvoje zapovijedi najbolje za mene. Smiri moje srce, odagnaj moje strahove, ukroti moj jezik i otvori moje uši da te danas mogu čuti. 

Posted in Tekst za dnevnu pobožnost.