Čitanje: Postanak 12,1a
12 1 Jahve reče Abramu…
Razmišljanje: Jučer smo se susreli sa Bogom koji govori. On je govorio Abrahamu, njegovim potomcima i nama. Ali najbolje tek dolazi. Bog koji govori, za mnoge od nas, je nešto što uzimamo zdravo za gotovo. “Jahve reče Abramu…” zvuči nakako normalno. Izabrana porodica je navikla na to. Ipak, najuzbudljiviji dio ovog razmišljanja, dok se držimo isključivo knjige Postanka, je da je Jahve nešto rekao i Hagari i Abimeleku, i Labanu i Egipćanima kroz snove. Bog nije dalek svijetu oko nas. Možda bismo s pravom mogli zaključiti da je već u nekim relacijama, razgovorima i odnosima sa ljudima oko nas – sa onima, koje mi još uvijek ne poznajemo.
Na kampovima Evanđeoske crkve u Bosni i Hercegovini djeca pjevaju da Bog uvijek radi nešto uzbudljivo. Razmislite za trenutak gdje bi Bog mogao biti na djelu u vašem okruženju. Ne dozvolite da vas u tome spriječi to što vi, možda, ne vidite njegovo djelovanje.
Molitva: Gospode, hvala ti što uvijek radiš i djeluješ, čak i kada ja to ne vidim. Molim te nastavi djelovati u mojoj porodici…