Čitanje: Postanak 12,1-3
12 1Jahve reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati.
2 Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat ću one koji te
blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati.«
Razmišljanje: Pozornica na kojoj se odvijaju događaji prvih 11 poglavlja je cijeli svijet. Na početku dvanaestog poglavlja priča dobija još jedan fokus, Abrahamovu porodicu. Božija namjera ostaje ista, to je otkupljenje svijeta, ali sada nam njegova strategija u ostvarivanju cilja postaje jasnija. Da bi svoj plan sproveo u djelo, Bog, još uvijek, poslije Adama, Eve i Noe, treba ljude koji će prihvatiti njegov poziv i postati instrumenti u sprovođenju njegove namjere da blagoslovi cijeli svijet.
Prva riječ koju je Abraham čuo iz Božjih usta je imperativ “idi!”. Božji glas nas, obično, zatekne u nečemu što već radimo i traži da promijenimo plan, te krenemo u nekom drugom pravcu. Zvuči kao velik, čak i prevelik zahtjev od Boga koji je, u konačnoj analizi, u skladu sa veličinom njegovog obećanja.
Kršćani su dio Abrahamove porodice po vjeri. Kao takvi, pozvani su da budu Božiji saradnici u planu spasenja i otkupljenja. Da li ste i vi doživjeli lično ovaj Božji poziv? Kako je taj poziv izgledao i jeste li možda čuli Božje idi? Kako ste odgovorili?
Molitva: Gospode, privilegija je čuti tvoj poziv. Hvala ti da sam dio tvoga plana otkupljenja svijeta…