Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje.
Biti poučljiv je temelj duhovnog rasta i izgradnje kršćanskog karaktera. Imati poučljiv duh znači posjedovati način razmišljanja osobe koja uči cijeli život. Bez obzira na životnu dob, oni koji rastu u svojoj duhovnosti i razumijevanju Boga su oni koji se nisu umorili od pouke.
Kad god ulažem najminimalniju količinu truda da se provučem ili postignem cilj; kada ne postavljam pitanja, ne tražim savjet, ne pokušavam ništa novo ili drugačije; kada krivim druge za svoje probleme i kada se ponašam neodgovorno; kada ne priznajem svoje greške; kada ne zatvaram usta i stalno pričam – posebno kada se nalazim u prisustvu osoba od kojih bi mogao nešto naučiti; kada umanjujem i ismijavam uspjehe i postignuća drugih; kada ne prihvatam opomenu i konstruktivnu kritiku; kada sam zatvoren za sve ljude, literaturu i ostale sadržaje koji bi mogli izazvati moje mišljenje i stavove; kada se ponašam kao da sam ‘stigao’, a ne kao da sam još uvijek ‘na putu’ – kad god radim bilo šta od gore navedenog, pokazujem znakove nepoučljivosti u svome životu.
Kao što kroz kršćanski život ne možemo bez Gospoda, tako ne možemo ni bez drugih ljudi. Pouke koje od njih trebamo primiti, biće nam dragocjene kako u nastojanju da rastemo duhovno tako i u jačanju našeg kršćanskog karaktera. Poučljiv duh otvara vrata mudrosti i pravednosti.
Gospode, smiluj se i oprosti mi moju tvrdoglavost i umišljenost. Otvori moje srce za pouku. Želim te znati još više i upoznati tvoje puteve. Pomozi mi da se pokažem mudrim pred Tvojim licem tako što ću biti osoba poučljivog duha.