Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, jer imat ćeš budućnost i tvoja nada neće propasti.
Kada priča svoje svjedočanstvo, jedna moja prijateljica kaže: “Život je postao teži od kako sam postala kršćanka.“ Ponekad možemo pronaći sebe kako gledamo u živote naših prijatelja i rodbine koji su van crkve i mislimo „vidi kako je njima lako – njihov standard života ja niži nego moj/ oni nemaju obavezu da poštuju sistem/ oni se zabavljaju više nego ja, itd. Ali kada počnemo ovako razmišljati, izgubili smo perspektivu – Isus nikada nije obećao da će život biti lak kada njega slijedimo. U stvari on nas je pozvao da ga slijedimo. Njega, koji je propatio samoću, svoju različitost, izrugivanje, neshvaćanje, kao i samu smrt na križu.
Mi smo pozvani da se ljubomorno držimo straha Gospodnjeg, a ne da ljubomorno zavidimo onima oko nas! Ljubomora je snažna emocija, emocija koja nas tjera da postupamo strastveno i posesivno. Kako bi izgledalo za mene, za tebe da se danas pronađemo u strastvenoj i posesivnoj potrazi za strahom Gospodnjim?
Mudrost ove izreke je da nas uvjerava da trebamo promijeniti perspektivu i okrenuti je prema nadi koju imamo u Kristu, prema nasljedstvu koje imamo u njemu. Možda nemamo puno toga za šta se držimo u ovom životu, ali vječna nada nas neće razočarati (Rimljanima 5,5).
Oče hvala ti da u tebi imamo obilno nasljedstvo, i da nas nada koju imamo u tebi neće postidjeti (koliko god drugi pokušavali!). Hvala ti što ljubomorno čezneš za našim srcima i pomozi nam u našim nastojanjima da te slijedimo danas oponašajući tvoju strastvenu ljubav.