Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće.
Oh, sramote koju sam osjetila kada sam pročitala ove stihove. Ima nešto tako slasno i predivno u tome kada vidiš svoga suparnika kako gubi borbu, naročito ako su se pred tvojim licem šepurili i likovali sa svojim vještinama.
Isus je upozorio Petra da će ga se ovaj tri puta odreći prije nego ga razapnu – Petar je obećao Isusu da to nikada neće uraditi. Isus je imao ‘pravo’ da dokaže Petru da je bio u krivu, da mu se naruga, ili da mu vlastite riječi ‘nabije na nos’. Ipak, Isus uopšte nije imao ‘pravo’ jer njegov DNK je jednak Božjem, a Bog tako nikada ne postupa sa svojim stvorenjem. Isus nije uživao kako u Petrovom, tako ni u odricanju ostalih učenika, on je bio duboko ožalošćen. I kada ih je ponovo sreo, nakon što je uskrsnuo, Isus se nije naslađivao njihovim posrnućem, umjesto toga izabrao je da im služi – napravivši im doručak na obali, govoreći im istinu, dajući im još više sebe. Nije posramio Petra kada ga je tri puta upitao da li ga voli – ne, on ga je izgradio, on mu je povjerio važan zadatak.
Na koji način biram da odreagujem na one koji me povrijede ili ponize? Kako mogu reagovati sličnije Isusu? Mogu li imati milosti za njihove okolnosti i borbe kroz koje možda prolaze? Postoji li način na koji im mogu služiti, shvatajući da su i oni odgovorni za svoje postupke kao i ja za svoje?
Nebeski Oče, znaš kako su me ljudi povrijedili. I ti znaš kakav je osjećaj biti povrijeđen. Hvala ti na tvojoj ljubavi koja oprašta i pokriva mnoštvo grijeha. Kao što je oprošteno meni, molim te da mi pomogneš da i ja oprostim onima koji su me povrijedili i onima koji me još uvijek povređuju. Zaštiti me od gorčine koja mi nagriza srce i izliječi moje srce od rana koje su već nastale. Oprosti mi zbog toga što sam se rugala drugima i likovala nad njihovim nevoljama. Pomozi mi da suosjećam sa svojim neprijateljima.