Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću.
“Kako je tvoje srce?” Sjećam se kada mi je neko po prvi put postavio ovo pitanje. Bila sam kršćanka, ne dugo u vjeri, i zbunila sam se pomislivši na šta je moja prijateljica ciljala. “Još uvijek kuca,” rekla sam, zapevši da dam bilo kakav dublji odgovor.
Stanje vaših srca Bogu je bitno. Gospod dva puta zapovijeda proroku Ezekielu da kaže Izraelcima da će “… iščupati iz njih njihovo kameno srce i staviti u njih srce od mesa…” (Ezekiel 11:19, 36:26). Božije srce kuca za otkupljenje i transformaciju Njegovog naroda. Pa ipak, mi dobro znamo priču o Izraelcima – progutao ih je svijet i ljudi oko njih, a njihova srca, umjesto da zavise od Boga, okrenula su se od Njega.
Život zna biti jako zbunjujući, zastrašujući i iscrpljujući – Bog se ponekad može činiti vrlo daleko od naše svakodnevnice. Kada pustimo da nas nadvlada tama ovoga svijeta, kada počnemo vjerovati u svoje sopstvene sposobnosti, naša srca otvrdnu – okrenu leđa Božijem prisustvu koje daje život.
Pa, kako da omekšamo svoja srca? Počevši prepoznavati ko Bog jeste, sa strahopoštovanjem, fokusirati se na Njegovu slavu u veličanstvo, Njegovu mudrost i silu, Njegovu svetost i pravednosti, Njegovu veličinu i dobrotu i na Njegovu ljubav i milost.
Oče Nebeski, hvala Ti za Tvoju silu i Tvoju nježnost. Molim Te da mi pomogneš da Ti povjerim svoje srce; da mi pomogneš da skinem ljuske svojih odbrambenih mehanizama koje sam podigla iz straha i oholosti. Hvala Ti što u mene udišeš novi život, svakoga dana.