Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
Ako ste ikada postavljali zamke za glodare, znate kako su to prepredena stvorenja –ove napasnike pokušamo nečim ukusnim namamiti u zamke, tako da ih možemo uhvatiti. Dakle, mudru metaforu koristi Solomon u ovoj izreci.
Mi smo stvoreni kao bića koja žive u odnosima jedni s drugima, ali kada prijateljstva i veze zauzmu Božije mjesto u našim životima, možemo se naći u zamci, od toga da nam je previše stalo do onoga što o nama ljudi misle, do toga da odabiremo igrati na način da drugima udovoljimo, do kompromitiranja svoga identiteta radi želje za nečijom pažnjom ili afirmacijom. Nivo anksioznosti sve vrijeme je visok; jer moderni život stavlja ogroman naglasak na performans – kako će nas drugi doživjeti.
Jedini način da se iz ove zamke pobjegne je tražiti pomoć od Boga – odlučiti vjerovati da je On krajnje bezbjedno mjesto, da je naša reputacija skrivena u Njemu.
Nebeski Oče, pomozi mi danas da prepoznam područja moga života gdje sam se upecala u zamku grijeha i ovozemaljskih puteva. Molim Te, pomozi – skloni okove tuđih očekivanja, mišljenja drugih i mojih strahova od onoga šta oni misle. Pomozi mi da odaberem da vjerujem u Tebe, kao u moje utočište, da mi ono što Ti o meni misliš znači toliko mnogo više nego ono što bilo koji čovjek misli. Pomozi moju nevjeru.