U Knjizi postanka 17,17 i 18,12, čitamo da su Abraham i Sara imali istu reakciju kada im je Bog objavio vijest da će konačno dobiti sina- na tu vijest oboje su se nasmijali, a Bog odgovara u Postanak 18,14 “Zar je Jahvi išta nemoguće?” Njihov smijeh i odgovor na tu nemoguću vijest nije ništa neobično. Reagovali su kao što bi svako od nas u toj situaciji. ‘Zar će se to dogoditi? Meni da se to dogodi! Pa, nemojte biti smiješni. Bože ti baš imaš smisla za humor.’
Abrahamov odgovor je bio: “Onomu komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati?” A Sarin: “Kako ću rod roditi ja starica?” Kako će nešto biti i na koji način, nije na nama da skontamo i znamo.
Ono što možemo pročitati iz Sarinog i Abrahamovog odgovora jeste realno sagledavanje stvari u njima i oko njih. I to je jedan izazov koji pred nas stavlja Gospod kao što je stavio pred Saru i Abrahama. Kada Bog da obećanje, Riječ, ne daje nam kako bismo mi iz naše perspektive rekli, ma to je nemoguće. Nije na nama da sudimo i određujemo da li Bog nešto može ili ne može. Na žalost, često radimo upravo ovo što su Sara i Abraham radili. Smijemo se. Smijemo se i time u stvari govorimo Bogu, nema šanse za mene. Nekad to kažemo, ne zato što ne vjerujemo da to Bog može, nego što ne vjerujemo da to Bog može meni da uradi.
Nekad se smijemo i vjeri ljudi oko nas. “ Ma, ‘ta će on. Sad se našao moliti. Sad našao vjerovati”. Znate li zašto to radimo? Jer mi sami s Bogom nismo na mjestu na kojem bismo htjeli, a duboko u sebi znamo da trebamo biti. Hvala Bogu da on ne odgovara na naš smijeh smijehom, na naše nemoguće s nemogućim. Kako je Bog odovorio na Abrahamov i Sarin smijeh?
“Zar je Jahvi išta nemoguće”?
U Luka 18,27 stoji: “Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće.” Meni je nemoguće. To je u redu sve dok znam da je moguće Bogu. Ali, valja nam izaći iz razmišljanja ‘meni je nemoguće i zbog toga ni Bogu nije moguće’. Iz toga se izlazi vjerom.
Biblija kaže u Hebrejima: “Bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj tko dolazi Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga marljivo traže.”
Pionir balističkih raketa Wernher von Braun rekao je: “Naučio sam koristiti riječ “nemoguće” s najvećim oprezom”. Pitamo se ko je on? Znanstvenik koji je omogućio prvom čovjeku da hoda po Mjesecu!
Šta biraš za sebe: smijeh jer je nemoguće, ili vjeru, jer je s Bogom sve moguće!