“Sveti se ime Tvoje! Dođi kraljevstvo Tvoje! Budi volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji!.”
Kada je počeo moj hod u vjeri, bilo je zaista očaravajuće upoznati Tatu na Nebu! Iskreno, nisam bio jednako entuzijastičan dok sam otkrivao da trebam primiti “cijeli paket”, ne samo nježnog Oca, nego i Kralja i Gospodara koji traži mjesto krajnjeg autoriteta u mom životu. Mnogi budu odbijeni ovim otkrivenjem i najčešća zamjerka kršćanstvu i jeste zahtjev za podlaganjem koji Bog nesumnjivo stavlja pred nas. I tu nastaje problem.
Mi gotovo da nikome ne vjerujemo. Ključne osobe u našim životima često nisu odigrali svoju ulogu onako kako je trebalo. Posebno u zadnjih 50-ak godina, čini se da su autoriteti u svijetu potpuno devalvirali.
Očevi razaraju porodice, političari su često korumpirani, egoistični prevaranti, intelektualna elita nas je dovela na mjesto gdje u mnogim, navodno najnaprednijim zemljama svijeta, po prvi put u istoriji čovječanstva, više nismo sigurni ni ko je kog spola!? Kome vjerovati, koga slijediti, kome se prepustiti? Nepovjerenje u autoritet nekada unesemo i u svoju vjeru.
Ipak, u Ocu mi imamo Osobu koja nije ostala na pukim riječima, obećanjima bez pokrića. Nismo upoznali nekog od bogova drugih religija koji su ostali nedohvatljivi, daleki, hiroviti, opasni… Tata je potvrdio svoju ljubav i naklonost.
Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rimljanima 5,7-8)
Takav Bog zaslužuje biti i Otac i Kralj. Neka dođe Njegovo kraljevstvo!
Oče, želimo Ti se u potpunosti podložiti i predati. Znamo da Ti možemo vjerovati jer si Ti vjeran Bog i Tvoja obećanja su DA i AMEN. Zato ponovo dolazimo Tebi i govorimo: Budi naš Kralj! Neka dođe Tvoje kraljevstvo i neka bude volja Tvoja!