On je davno mislio na nas

Čitanje: Postanak 12,7a
Jahve se javi Abramu pa mu reče: »Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.«

Razmišljanje: “Tvojemu sjemenu daću zemlju ovu,” prevodi doslovnije Vuk Karadžić. Riječ sjeme, zbirna je imenica u jednini, koja se, u hebrejskom jeziku, koristila da opiše narod u cjelini.
Ovo, donekle, komplikuje tumačenje teksta ovog obećanja. Da li je jednina ili množina? Govori li Bog o svim potomcima koje će Abram imati ili, samo o jednom? Možemo li, uz pomoć ostatka Pisma, rješiti ovu “zagonetku”? Apostol Pavle dobro je poznavao ovaj tekst i dao nam je svoje tumačenje u poslanici Galaćanima (3,16) kada je napisao: “A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: »i potomcima« kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.” On jasno vidi Krista kao ispunjenje ovog obećanja. Izgleda da je ipak jednina, rekli bismo. Nekoliko godina kasnije kada isti apostol piše Rimljanima (4,18), on citira tekst knjige Postanka 15,5 u kojem se koristi isti izraz: “U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.” I gle, sada je ponovo množina.

Što se mene tiče, objeručke, prihvatam i jedninu i množinu. Ako se radi o mesijanskom tekstu koji predviđa Krista kao obećanog Potomka, ne mogu biti sretniji. Bez njega naše spasenje ne bi bilo moguće. U tom slučaju, razmišljanje me vodi ka Bogu koji toliko voli ovaj izgubljeni, pobunjeni i zalutali svijet da od samoga početka započinje akciju spašavanja u kojoj će podnijeti najveću bol, smrt svoga sina – ovog posebnog Abramovog Potomka“. Ako se radi o množini, onda je u meni pomiješan osjećaj ogromne radosti i poniznosti. U ovom slučaju obećanje se odnosi na mene, hiljadama godina udaljenog Abramovog potomka po vjeri. Bog je već tada mislio i na mene. Mislio je i na tebe.
“…Da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po
Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas…” (Rimljanima 4,16-18)

Molitva: Gospode, hvala ti što nas nisi ostavio izgubljene u našoj pobuni. Hvala ti što si nas tražio i pronašao. Kada pomislim na to da se mogu zvati tvojim djetetom ispunjen sam zahvalnošću…

Posted in Tekst za dnevnu pobožnost.