Čitanje: Matej 6, 10
Dođi Kraljevstvo Tvoje!
Razmišljanje: Čini mi se da je svijet željan pravednosti, mira i radosti kao nikada do sada. Gdje god se okrenemo vidimo nepravdu, ratove patnju i bol. Kada god me savladaju razmišljanja o ovome, završavam pitanjem: kako smo uspjeli doći na ovo mjesto? Zašto danas, pokušavajući staviti na papir nešto na temu ovoga stiha, ponovo postavljam ovakvo pitanje? Kao i jučer, reći ću još jednom: nikako ne mogu da se otmem utisku da tekst molitve “Oče naš” ima za jedan od važnih ciljeva da stvari postavi na mjesto na kojem trebaju biti.
U jednoj od priča koje Isus priča u Matejeveom evanđelju 25, u 34 stihu kaže da će kralj reći onima sebi zdesna: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!”
Savršeni Bog, na savršen način, stvorio je sebi najvoljenije biće – čovjeka. Savršenost toga čina trebala je upotpuniti savršena ljubav. “Kvaka” je u tome što ljubav nije mogla biti savršena ukoliko nije proizvod volje onoga koji ljubi. Da bi ljubav bila savršena, Bog je čovjeku dao slobodnu volju, “prokletu mogućnost izbora” kako veli jedan meni drag mislioc. I tu dolazimo do odgovora na pitanje koje postavljam nanovo i nanovo. Odavno već to moje pitanje zapravo i ne traži odgovor, nego samo izražava moju sjetu. Sjetu koja se osvrće na to kako je zapravo moglo biti, kako je trebalo biti, kako je zamišljeno od početka, ili “od postanka svijeta” kako kaže gore navedeni stih.
Čovječanstvo je već dugo umorno i iznureno od pokušavanja da živi puninu života u ovom slomljenom svijetu. Umorni smo od nadanja da će nam neke nove vlade i neki novi kraljevi donijeti bolju budućnost. Još smo više umorni od razočarenja koja su refren ljudske historije.
Zato molimo danas “…dođi Kraljevstvo Tvoje…”, jer duboka božanska vječnost koju je Svemogući utkao u nas čezne iz naše nutrine da opet bude onako kako je Vječiti zamislio, da sve dođe na svoje mjesto, da se isprave iskrivljeni putevi, da se poredaju narušeni prioriteti, da u čovjeku zavlada jedini Kralj koji je dostojan da se našim Kraljem zove. Molimo da dođe Kraljevstvo koje nije u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti u Duhu Svetome. Molimo da se naši umorni životi upokoje pod plaštom milostivog Kralja čija kruna nije zlatna, nego trnovita, koji ne žrtvuje svoje podanike, nego sebe samoga daje za njihovo otkupljenje.
Molitva: Nebeski Oče, Svemogući Vječiti Kralju, klanjamo se Tvome Veličanstvu i divimo gledajući kako vladaš u ljubavi, pravednosti, milosti i sili. Ponosno koračamo pod Tvojim stijegom, znajući da koračamo u neraspadljivost. Molimo da dođe Kraljevstvo Tvoje, kako je na nebu, tako i na zemlji, da mnogi vide da ima Kralj za kojim je vrijedno poći. Amen.
Fotografija Adrian Vieriu