I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
Evanđelje po Mateju 6,12
Ovaj biblijski stih nas po refleksu vodi u nekakav govor o tome kako smo dužni opraštati svima koji su se ogriješili o nas. Znate već ono: 7 puta 77 i slično…. I potrebno je čuti takve stvari s vremena na vrijeme jer svako od nas je barem nekada nekoga “držao u dugu”. Mnogi su dugo “dužili” mnoge ljude. Ali, neki od nas, više od svih drugih ljudi, “duže” sami sebe. Takvima želim napisati slijedeće retke.
Kada sam se obratio, moj najveći problem je bio oprostiti samom sebi, odnosno primiti Božji oprost. Ja nisam vjerovao da Bog može preći preko svih mojih pijanki, psovki, uvreda, laži, jednostavno prljavština svake moguće vrste. Gospod je imao čudno rješenje za moj problem.
Jednog dana, na samom početku svog puta, u pastorovom stanu sam “naletio” na momka istetoviranog od glave do pete. Opasan tip… Znate, onaj koji nema vrata, jednostavno glava i ramena su stopljena u jedno. Bicepsi kao burad. Rentgenski pogled. Formalno smo se upoznali, on je nešto pričao, a ja nisam mogao ništa od toga čuti jer je unutar mene sve vrištalo da izađem van i pobjegnem.
A onda je do mene, kroz svu tu unutarnju vrisku, probio njegov glas i čuo sam ga kako govori da mu je Bog po Kristu oprostio grijehe, da je novi čovjek i da više ne želi zlo nikome. A onda je počeo citirati Pavlov “Hvalospjev ljubavi”. Rekao je da je Božja ljubav ta koja mu je dala novu šansu. Pomislio sam: “Drug, ako je Bog oprostio tebi, valjda će oprostiti i meni!” I tako je krenulo moje iscjeljenje, mogao sam početi primati Božji oprost i opraštati sam sebi.
Ja nisam zaboravio ko sam bio. Trudim se da jednom godišnje pročitam Bibliju i svake godine, Pismo me bar dva puta podsjeti da sam zaslužio smrt, i to u Izlasku 21,17 i Levitskom zakonu 20,9. No, ja znam da je moja kazna plaćena, da je Otac prinio Sina kao žrtvu i zbog mene i da imam slobodu da primam i dajem ljubav, da vjerujem i da se nadam. Imam slobodu i da oprostim. Ne želim da me “duženje” drugih ili samog sebe drži zarobljenim, daleko od blagoslova koje Tata ima za mene. Zato, ako ste upravo krenuli na molitvu, ostavite dugove iza sebe.
Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. (Rimljanima 13,8)