Izreke 13,12

Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života.

Kažu da nada umire zadnja. Ipak,  kada se to desi posljedice su dalekosežne. Zbunjenost, razočaranje, nevjera, gorčina i cinizam progresivno se rađaju u srcu onih koji su izgubili nadu.

Kralj David  opisuje ovo stanje kada postavlja pitanje koje se nalazi u poznatim stihovima iz Biblije: “Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?” (Psalam 42:6)

Šta su mogući razlozi gubitka nade? Na ovo pitanje nije teško odgovoriti. Živimo u palom i slomljenom  svijetu. Nesreće, bolesti,  gubitak voljenih, nesretne ljubavi  i druge životne komplikacije sastavni su dio nešeg svakodnevnog iskustva. U ovom svijetu, u kojem sa mukom gradimo nešto što se veoma lako ruši, mnogima možemo dijagnosticirati sindrom ‘klonule duše’.

Još jedan razlog gubitka nade su nerealna  očekivanja. Izgleda da nove generacije zahtijevaju da im život isporuči puno više nego za šta su se spremni potruditi. Kako se to ne dešava,  stalno slušamo kako su mladi anksiozni, depresivni i bez nade.

Postoji li rješenje, pitamo se? David nam ga nudi iz prve ruke, jer sam odgovara na svoje pitanje. On poručuje: “U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!”(Psalam 42:6)

Jesmo li spremni staviti svoje pouzdanje u Boga i njegova obećanja? Bez obzira suočavamo li se sa posljedicama svojih nerealnih očekivanja ili nečega na šta nismo imali utjecaj, on je taj koji nam može obnoviti toliko potrebnu nadu.

Oče, dolazim tebi, izvoru sveg života. Moj život ima  pravi smisa samo u tebi. Daj mi snage da prihvatim  slomljenost, kako ovoga svijeta tako i svoju vlastitu. Oslobodi me od nerealnih očekivanja i nauči me kako da stavim pouzdanje u tebe i tvoja obećanja. 

Posted in Tekst za dnevnu pobožnost.