Čitanje: Rimljnima 8,22
Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
Razmišljanje: Prirodne nesreće, poput ove u Turskoj donose mi u misli mnoge dijelove Biblije koji pomažu u ovakvim danima. Jedan od njih je i ovaj redak iz poslanice Rimljanima. Budući da su ovo dani u kojima ima puno više pitanja nego odgovora, samo jedna rečenica mnogo govori i znači. Dolazi mi kao neka vrsta otkrivenja. Stvorenje, sa svojom zastrašujućom snagom, niti se brani, niti se sveti kao što to kaže sarajevski muzičar Dino Šaran u jednoj pjesmi.* Naprotiv, i ono se muči! Kao što čitamo na početku knjige Postanka, ljudska rasa je bila odgovorna za Božje
stvorenje. Pobunom ljudi, u kojoj su zamijenili slavu besmrtnoga Boga smrtnim stvorenjima (Rim. 1,20-23), stvorenje je također podvrgnuto propadanju. To propadanje se nastavilo do danas, ali ne voljom stvorenja, već neposluhom čovječanstva.
A porođajne boli? To je nada. To je plan spasenja koji obuhvata Božji poziv ljudima, stvorenima na njegovu sliku, da se vrate istinskom štovanju svoga Stvoritelja i ponovo zauzmu, ranije
izgubljeno, mjesto dobrih upravitelja planetom.
Molitva: Gospode, i danas te molimo da ispružiš ruku i dotakneš, kako samo ti znaš, sve one koji prolaze kroz patnju i bol izazvanu zemljotresom u Turskoj. Molimo te i za spasenje čovječanstva, muškaraca i žena, stvorenih na tvoju sliku, postavljenih da budu dobri upravitelji tvoga stvorenja…
*U ovom svijetu, Letu Štuke, Brojevi računa (2011)