Čitanje: Mučen pod Poncijem Pilatom (Apostolsko vjerovanje)
Razmišljanje: Dok ovo pišem iz glave mi ne izlazi misao da slika Staroga mosta u Mostaru i priča o njegovom nastanku može poslužiti kao ilustracija za ono što želim reći. Nisam siguran da li je to tako, ali svejedno, priču ću ispričati. Dugo se vjerovalo da je aktivno građen 9 godina, ali danas prevladava mišljenje da je izgrađen za jednu sezonu. Ovom, za to vrijeme, brzom građevinskom poduhvatu, prethodilo je 8 dugih godina razmišljanja, priprema i neuspjelih pokušaja, mimara Hajrudina, koji prema legendi nije ni prisustvovao njegovom otvaranju i puštanju u promet zbog straha od neuspjeha. Bez razumijevanja ovih prethodnih 8 godina, sva njegova ljepota, istorijski značaj i kulturna simbolika ne bi imale svoj puni smisao. Sa te tačke gledišta, most je zaista građen 9 dugih godina. A kada bi imali vremena da uđemo u sve detalje Hajrudinove graditeljske genijalnosti, ljepota ovog dragulja naše kulturno- istorijske baštine bi zablistala još više. Ovo prepuštam vama, da sami istražite.
Kada u našem čitanju Apostolskog vjerovanja, u tren oka skočimo od Kristovog rođenja do Njegovih posljednjih trenutaka na zemlji, sa pravom se možemo zapitati kakvu vrijednost u njegovoj misiji Otkupljenja svijeta ima ono što se dešavalo u međuvremenu. Neki reformatori (Calvin) su smatrali da se vjerovanje bavi samo onim što je suštinsko za naše Otkupljenje, imajući na umu posebno njegovu smrt i uskrsnuće. Drugi su, pozabavivši se dublje ovim pitanjem, brzo ispravili ovakvo gledanje na Isusov život u 37. članu Heildelberškog katekizma u kojem su, odgovarajući na pitanje šta ispovijedamo kada kažemo da je on patio, napisali: Sve vrijeme dok je živio na zemlji, ali posebno na kraju, Krist je u tijelu i duši nosio gnjev Božji protiv grijeha čitavog ljudskog roda. Tako je svojom patnjom, kao jedinom pomirljivom žrtvom, otkupio naše tijelo i dušu od vječnog prokletstva, i stekao za nas milost Božju, pravednost i vječni život.
Isusova muka o kojoj vjerovanje govori nije samo patnja posljednih 7 dana, već cijelog zemaljskog života. Vječni i Beskonačni je, zakoračivši u istoriju, zarobio sebe u vremenu i prostoru, podloživši se zakonitostima koje je sam, ne samo osmislio, već i u stvaralačkom činu pokrenuo da upravljaju svemirom. Onaj kome je hiljadu godina kao jedan dan, uzevši tijelo, počeo je brojati dane i godine postavši podložan smrtnosti i propadanju, “Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe.” (Iza 40,6-7). Doživio je odbacivanje, “K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv. 1,11). Prijetili su mu smrću, ”Izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave“ (Lk 4,29). Osjećao se otuđeno, „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ (Mt 8,20). Bio je usamljen u ključnim životnim trenucima „Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?“ (Mt 26,40).
Njegov život najbolje sažimaju proročanske riječi iz proroka Izaije, “Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut“ (Iza 53,3). Bilo bi tako pogrešno vezati patnju samo za zadnju sedmicu Isusovog života. Ipak, u toj sedmici muka je dovedena do vrhunca, a to se desilo u istorijskom trenutku kada je Poncije Pilat bio upravitelj rimske provincije Judeje.
Božja riječ nas uči da je patnja veliki dio našeg životnog iskustva na zemlji. Nije čudno kada je osjećamo na svojoj koži. Bol, tuga, odbačenost i nerazumijevanje, sastavni su dio našeg postojanja. Ali zar upravo to nije ono što život čini vrijednim? Zar upravo to nije ono što mu daje specifičnu težinu? Ljudi koji su prošli kroz patnju i koji nastavljaju dalje unatoč svim izazovima koje je život pred njih stavio, su upravo oni ljudi čiji primjer ćete slijediti i od kojih ćete zatražiti savjet. Svaki mučni trenutak ovozemaljskog života koji proživimo, a da ne klonemo duhom, da ne podlegnemo pritiscima, da ne napravimo kompromis, pridodaće sjaju veličanstvenog trenutka u kojem će se Zaručnica, Crkva, čista i bez mane, sresti sa svojim Zaručnikom. Dvije ruke, Njegova i Njena, izbrazdane ožiljcima koji svjedoče o patnji, spojit će u vječnosti.
Molitva: Oče molimo Te da nam otvoriš oči da dobijemo ispravan pogled na patnju kroz koju prolazimo u ovom životu. Daj nam snage da je prihvatimo kao sastavni dio našega puta i da je iznesemo na Tvoju slavu. Amen.
Apostolsko vjerovanje
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.
Forografija Anton Sharov on Unsplash