Čitanje: 1 Petrova 1:13-16
Prva Petrova poslanica pisana je crkvi u Maloj Aziji, koja je nije bila velika i niti dominantna u društvu. Crkvi koja je, na neki način, ‘strano tijelo’ u okruženju i koja je se već suočava sa progonom koji prijeti da eskalira. U takvom kontekstu, svakodnevni život ove crkve ispunjen je sa raznim kušnjama. Petar želi da kršćani shvate da, dok daju najbolje od sebe prolazeći kroz kušnje, ujedno se pročišćavaju i pripremaju za ono što dolazi. A to je Božji Sud. Sud je za Petra dobra vijest, a počinje sa kućom Božijom. Nakon toga dolazi nagrada – spasenje duša – popraćeno klicanjem i ispunjeno radosću. Još dodaje da su to isto spasenje, koje su oni doživjeli s Kristom, istraživali i pokušavali shvatiti proroci i da je to nešto u šta anđeli žele zaroniti. Zato je biti kršćaninom privilegija, ne samo prvih kršćana u njihovo vrijeme, već i za nas danas. Privilegija je živjeti i svjedočiti za isto spasenje po Kristu Isusu.
Hajde da pročitamo današnji tekst:
Zato opašite bokove pameti (uma) svoje, trijezni budite i potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kada se objavi Isus Krist. Kao poslušna djeca ne oblikujte se prema prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.
Petar im kaže da žive nošeni krilima nade. Živjeti na krilima nade znači imati osjećaj svrhe i cilja koji su pred nama. Čemu se nadamo? Milosti Božijoj koja će se objaviti (apokalupsis) kada dođe Isus Krist. Iako Bog daje milost ovdje i sada, Petar ima na umu milost koju ćemo spoznati na kraju putovanja. Ali ovo iskustvo sigurno nećemo imati ako ne budemo živjeli dosljedno.
Šta, dakle, trebamo raditi? Prva Petrova preporuka je ova: …opašite bokove pameti svoje (uma svoga)…
Drugim riječima, zavrni rukave i pripremi se za težak rad! A šta je taj težak rad? Taj posao je prvenstveno u umu ili pameti. Um, možemo reći, je sposobnost razumijevanja. Mislim da je ključno za svakoga od nas da se vratimo na prve dane svoje vjere i prisjetimo se jesmo li ispravno razumjeli nauku o spasenju i novom rođenju. Kada smo osvjedočeni dokazima i djelovanjem Svetoga Duha pozvali Isusa u svoj život, on je došao i po Duhu se nastanio u nama. On nas je posvetio, od prljavih je napravio čiste, od neprihvatljivih – prihvatljive, od dalekih – bliske, od neprijatelja – prijatelje. Razumijeti ovo, važno je na početku duhovnog puta svakog pojedinca.
A mi imamo misao Kristovu. (1. Korinćanima 2:16b)
Teško je dati formulu za neki aspekt duhovnog života jer se duhovni život ne odvija sam po sebi – on se dešava kao interakcija s Bogom. Zato u ovim stihovima imamo prizvuk priče o Izlasku: A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i s štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. (Izlazak 12:11). Zbog toga se svakodnevno trebamo sjetiti da je borba u našem umu.
Petar nastavlja riječima, trijezni budite!
Trebamo imati balans. Trijeznost se ovdje spominje kao suprotnost stanju omamljenosti koje umanjuje moć rasuđivanja. Omamljenost utiče i na motoriku – osoba pod uticajem opijata ne stoji čvrsto na nogama. Lako ju je izbaciti iz balansa.
Petar želi vjernici budu budni i u dodiru sa duhovnom stvarnošću oko sebe.
Opasno je ne biti svjestan da sve što radimo ima duhovne posljedice za nas i druge. Opasno je ne prepoznati kušnju kao kušnju (često su kušnja dobre ali ne i najbolje stvari). Opasno je ne prosuđivati stvari sa kršćanske tačke gledišta. Trebamo živjeti ovaj život s razumijevanjem da ga živimo pred Božjim očima i da sve što radimo ima odjek u vječnosti.
Molitva: Gospode, daj nam snage da u ovim danima budemo spremni živjeti na krilima nade koju imamo u Tebi i Tvojim obećanjima. Pomozi nam da budemo spremni u umu za razumijevanje i prosuđivanje sebe samih i svega što životne okolnosti donose.
Fotografija: Max Nayman