Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiče se.
“Ko žurio glavu izgubio,” – govorila mi je moja baka. Jednom sam toliko požurio da dođem na vrijeme na željezničku stanicu u Štokholmu, da sam došao prerano i zbog toga ušao u pogrešan voz na pravom peronu. Na sreću, nisam izgubio glavu, sve je završilo tako da sam otišao u pogrešnom pravcu i dobio smiješnu priču koju mogu pričati unucima.
Davidov nećak Asahel je zbog revnosti i žurbe izgubio glavu. Bez potrebe i bez naređenja trčao je nakon bitke za Šaulovim generalom Abnerom u namjeri da ga ubije. Abner, iskusni borac, govorio je Asahelu da ga prestane ganjati. Kako ovaj nije odustao, Abner mu je lukavim potezom zadao smrtonosni udarac tupom stranom koplja.
Revnovanje bez razboritosti govori o nedostatku vjere u Boga, u njegove načine, planove i tajming. U žurbi, uzeti stvar u svoje ruke, govori o nerazumjevanju onoga koji je vječan, koji se ne mijenja, kojem je jedan dan kao hiljadu godina i koji nas strpoljivo podnosi zato što ne želi da iko propadne već da svi upoznaju istinu i spasenje.
Dok započinjemo ovu godinu možemo li vjerovati Bogu da sve vodi svojom sigurnom rukom i da je njegov plan savršen i za nas i za one koji su nam najdraži.
Gospode, hvala ti da stalno radiš u ovome svijetu i mome životu. Pomozi mi da ti ove godine vjerujem više nego do sada i tako doživim tvoje djelovanje u meni i kroz mene.