Čitanje: Izlazak 20:12
Poštuj (ispravno:časti) oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
Razmišljanje: Dekalog je u petoj zapovijedi jedinstven po tome što traži da se oba roditelja, i otac i majka jednako časte. Interesantno je i to što su otac i majka izdvojeni kao predmet posebnog priznanja i časti. Ovo se suprotstavlja modernoj kulturi koja na pijedestal uzdiže snažne, uspješne, pobjednike, moćne, heroje i vođe, a ne mamu i tatu.
Često najvažnije i najvrjednije stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo, te im ne pridajemo previše pažnje. Kada smo na primjer, zadnji put zastali i zahvalili Bogu za dar života, otkucaje srca, svaki udisaj i izdisaj. Kada smo zahvalno zastali i zahvalili na čulima sa kojima u čudu doživljavamo svijet oko sebe, na svijetlosi koju daje sunce, mjesec i zvijezde, na hrani koja energijom napaja naše tijelo? Slično je i sa ulogom roditelja u našem životu. One koji su nas donijeli na ovaj svijet – koji su probdjeli besane noći, koji su nas vodili kod doktora i njegovali u bolesti, učili prve korake, riječi i slova, kupali i oblačili i još toliko toga što nemam prostora nabrojati – redovno uzimamo zdravo za gotovo.
Ali šta je sa onima koji nemaju lijepo iskustvo sa roditeljima? Šta je sa onima koje su oni duboko povrijedili? Moramo biti realni i priznati da nemamo svi jednako iskustvo sa roditeljima. Zapovijed nas, ipak, ne uči da trebamo častiti roditelje ako su vrijedni časti, već bez obzira. Kako rješiti ovaj problem? Profesor i bioetičar jevrejskih korjena Leon Kass kaže da: “Čovjek može voljeti i diviti se nekome bez da mu daje čast, i obrnuto, može nekome davati čast, bez ljubavi ili divljenja. Tako, za Izraelce, dužnost odavanja časti roditeljima ostaje obavezujuća čak i ako ljubav izostane.”
Na koji način možemo dati čast svojim roditeljima? Nemojmo oklijevati, jer Bog nagrađuje one koji svojim roditeljima iskažu čast.
Molitva: Oče hvala ti za moje roditelje. Oni su bili instrument u tvojim rukama da bi ja došao na ovaj svijet. Blagoslovi ih bogatim blagoslovima iz svoje riznice. Budući da razumijem da su oni, kao i ja, ljudi sa svojim manama i propustima, opraštam im za povrede koje su mi u životu nanijeli. (Ako vam je teško oprostiti roditeljima za nanesenu bol, molite Boga da vam kroz vrijeme da snage za to).