Čitanje: Odonud će doći suditi žive i mrtve.(Apostolsko vjerovanje); Izaija 96:11-13; Djela apostlska 10:34-43
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Jahvom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.
On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.
Razmišljanje: Božji dolazak da sudi svijet – kada o tome piše prorok Izaija – trenutak je radosti. Sud podrazumijeva vraćanje sveg stvorenja na originalne postavke. Poput starog operativnog sisteam koji je opterećen različitim štetnim softverima (špijunskim programima, zlonamjernim programima, reklamnim programima, trojanskim konjima, bot mrežama itd.) i kojem je osvježenje potrebno, naš svijet se guši posljedicama pada čovjeka u Edenskom vrtu. Taj “reset” Biblija naziva novo stvaranje.
Kratka, ali veličanstvena, Petrova propovijed “poganima” koju je, sjetimo se, prekinuo i dovršio, nitko drugi do Sveti Duh spustivši se na okupljene u kući rimskog oficira, otkriva nam mnogo toga o “strašnom Sucu”, kojeg moderni svijet zamišlja kao onoga pred kojim se otvaraju debele knjige u kojima su zapisane sve naše vrline i mane, tajni motivi i namjere srca, dobra i zla djela, i koji neizmerno, skoro sadistički, uživa u demonstraciji svoje moći i određivanju vječne sudbine ljudskih duša – posebno kada ih šalje na jedno od ona dva dobro poznata mjesta! Ponekad i kršćani, nažalost, doprinose takvom doživljaju Boga, zaboravljajući da se u uskršnjoj sezoni prisjećamo da se Bog objavio čovječanstvu kroz Krista koji je došao, ne da sudi već da spasi svijet i otpočne novo stvaranje. Prema Petrovim riječima, Isus je postavljen od Boga za suca živih i mrtvih, te svi koji u njega vjeruju primaju oproštenje grijeha. Crkva je oduvijek vjerovala da je taj “reset” koji je prorok Izaija najavljivao moguće doživjeti i danas, a ne samo u dalekoj budućnosti. Apostol Pavao je istaknuo da je tko god u Kristu, novo stvorenje, te da je staro prošlo, a novo nastalo (2. Korinćanima 5,17).
Primjer “reset-a” koji je doživio apostol Petar nije se manifestirao samo kao duhovna promjena u njegovom odnosu prema Bogu, već i kao promjena u odnosu prema svemu što ga okružuje, posebno prema ljudima. To je vrijeme kada je Crkva, počevši s jednim od njenih prvaka, naučila da je ono što je u njihovim očima nečisto u Božjim očima, čisto. Ovaj događaj u ranoj crkvenoj povijesti, opisan u 10. poglavlju Djela apostolskih, ima veliku važnost jer je promijenio smjer i fokus prvotne misije Crkve. Zbog te promjene i mi danas, kao vjernici, uživamo blagodati Božjeg novog stvaranja.
Sviđa mi se način na koji Karl Barth vidi događaj Suda kada kaže: Ne može biti dovoljno jasno istaknuto da Sudac kojem idemo ususret (ili bolje rečeno, koji dolazi ususret nama kao naša budućnost!) nije bilo koji sudac, čak ni netko opremljen božanskom moći suda i kazne. Nije se dovoljno ozbiljno shvatila ozbiljnost suda Isusa Krista ako se ne očekuje isključivo kao Njegov sud. Ali upravo zbog toga, možemo ga čekati “s podignutom glavom” i biti “utešeni” izgledom ove budućnosti. Povratnički Krist nije strašan onako kako zasigurno želi biti strašan, ako se prvo i najvažnije i bezuvjetno ne prepozna: On je naša nada. (Karl Barth, Credo)
Konačno, Kristovim dolaskom, svijet će dobiti kralja i suca, o kojem Izaija prorokuje, koji: „Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.“ Nema boljeg razloga za radost i slavlje.
Molitva: Gospode radujemo se danas tvome povratku kada ćeš obnoviti svoj svijet i učiniti da u njemu zavlada istina i pravda….
Fotografija: Conny Schneider on Unsplash