Čitanje: Vjerujem u Svetog Duha (Apostolsko vjerovanje)
Razmišljanje: Ako bi neko odlazio, možda da emigrira u SAD, Kanadu ili Njemačku, kao što su mnogi učinili iz Bosne i Hercegovine, ili kao što su mnogi stranci nedavno učinili, vraćajući se u svoje matične zemlje zbog brige za starije roditelje ili srodnike zbog prijetnje koronavirusa, ali su rekli da će vam nešto ostaviti da ih se sjetite, to ne bi bilo tako čudno, zar ne? Možda bi ostavili sliku, knjigu, bicikl (!), nešto što bi govorilo o njima, ali i nešto što bi znali da biste voljeli imati. Mogućnosti su beskrajne. Možda, naravno, neko može biti blizu smrti i u svom testamentu ostaviti novac, kuću ili zemlju. To ne bi bilo neobično. Ali zamislite osobu koja kaže, ili vi čitate u njihovom testamentu, da vam ostavlja svoj duh, to bi bilo čudno. Ili još gore, ako biste bili uznemireni ili uplašeni zbog pomisli da odlaze, a oni kažu: “U redu je, ostavit ću svoj duh s tobom, ne brini se”; pitam se kako biste se tada osjećali?
Dolazim do našega vjerovanja, naše osnovne izjave o onome što tvrdimo da je istina, i kažem da vjerujem u Svetog Duha, i nalazim se u onoj gornjoj sobi, na dan pripreme za Pashe. Upavo smo imali obrok tijekom kojeg je Isus objasnio značenje svog života i neposredne smrti u kontekstu Novog Saveza (Jeremija 31), koristeći kruh i vino kao simbole. Pokazao je ljubav darivanja sebe, osnovni način djelovanja u svom Kraljevstvu, perući nam noge, i sada govori da odlazi. Kaže da odlazi, ali će poslati svog duha da bude s nama, baš kao što je s nama sada, ali da će njegov duh biti u nama također (Ivan 14:17). Njegovi bliski prijatelji, koji ga nazivaju Mesijom, su zbunjeni njegovim riječima, smatraju ih zagonetnim i uznemirujućim. Ne shvaćaju, ali ne mogu biti previše strog prema njima jer se, u tom trenutku, bore da shvate enormnost onoga što Isus govori.
Dolazim do naše Vjeroispovijesti, naše osnovne deklaracije onoga što tvrdimo da je istina, i izjavljujem da vjerujem u Svetog Duha i nalazim se u onoj gornjoj sobi, na dan pripreme za Pashalnu gozbu. Upravo smo imali obrok za vrijeme kojeg je Isus objasnio značenje svog života i nadolazeće smrti u svjetlu Novog Saveza (Jeremija 31), koristeći kruh i vino kako bi ga ostvario. Pokazao je ljubav koja se daje, osnovni način djelovanja u njegovom Kraljevstvu, tako što je oprao naše noge, i sada govori da će otići. Kaže da će otići, ali će poslati svog Duha da bude s nama, baš kao što je s nama ovdje sada, ali da će Njegov Duh biti u nama također (Ivan 14:17). Ovi bliski prijatelji Isusa, koje nazivamo Mesijom, smatraju Njegove riječi prilično zagonetnim i uznemirujućim. Ne shvaćaju to, ali ne smijem biti pregrub prema njima jer se bore shvatiti ogromnost onoga što Isus im govori.
Izlazim iz sobe i nalazim ispred sebe tastaturu računalne tipkovnice. Je li ovo trenutak poput onoga u Narniji kod C. S. Lewisa? Dok ponovno promatram Isusove riječi i povezujem ih s onim što sam znao i razumio tokom nekoliko godina pokušavajući ga slijediti i dati Mu svoju vjernost, čujem ga kako govori: “Ostavljam vam najbolje od sebe. Sve što ste iskusili od mene, sve što sam podijelio s vama, što vas naučio i pokazao, nastavit će se jer sve što se tiče mene će živjeti, čak i nakon što me vlasti ubiju!”
Njemački teolog Juergen Moltmann u svojoj knjizi Izvor života kaže: “Sveti Duh je neograničena prisutnost Boga u kojoj se naš život budi, postaje potpun i obdaren energijom života.” Nisam siguran da želim reći više; samo želim biti prisutan Ocu, Sinu i Duhu Božjem dok on iskazuje svoju slobodu da bude prisutan meni. Dođi Sveti Duše. Amen.