Čitanje: Uzašao na nebesa, sjedi s desna Boga Oca svemogućega (Apostolsko vjerovanje)
Razmišljanje: Isus Krist, Isus Bog-čovjek, proveo je gotovo cijelu svoju javnu službu govoreći o posve novoj stvarnosti; da Bog vlada i da ljudi sada mogu živjeti u toj stvarnosti. “Kraljevstvo Božje”, doseg Božje djelotvorne volje, kako je rekao Dallas Willard, i njegova dostupnost ovdje i sada, bila je ključna poruka koju je Isus nazvao Radosnom viješću.
Isus je govorio poput ranijh proroka. Oni su čuli Boga, propovijedali su poruke o pokajanju i pozvali Izrael da se okrene i živi u Božjoj misiji dok on ne učuni svijet onakvim kakav treba biti. Proroci su se nadali vremenu kada će Bog uspostaviti svijet onakvim kakav treba biti, kad će potpuno obnoviti svoje Stvorenje. Pozvali su Izraelski narod da izvršava pravdu (Mišpat) i, radeći na taj način, sudjeluje s Bogom na uspostavljanju pravednosti (Tzedakah). Naravno, svako čitanje hebrejskih spisa pokazat će da Izrael nije uspio u svojoj misiji da ispuni Božji zadatak. Izrael je pozvan da bude blagoslov za narode (Postanak 12:1-3) i u tome je prilično spektakularno omanuo, ali, na jedan presudan način, je i uspio. Izrael je, u vatri i pod pritiskom svog posebnog odnosa s Jahvom, postao utroba koja je na svijet donijela Krista. Bog, djelujući u, i kroz Izraelski narod, na svijet je porodio čovjeka; Bogo-Čovjeka, koji je živio vjernim životom Mišpata i Tzedekaha, i koji je bio živi, dišući prototip osobe Novog Stvorenja, prvog pravog čovjeka; humaniziranog* čovjeka (T. F. Torrance).
U groznim događajima Velikog petka ništa se nije skrivalo. Bilo je to potpuno razotkrivanje Poglavarstava i Vlasti u protivljenju Božjoj misiji. Ako bi, u mislima, napravili inverziju naslova Edwardsove strašne propovijedi, mogli bi reći da je taj događaj pokazao; “Boga u rukama ljutih grešnika”. Ali, nakon potresanja zemlje i Isusovog uskrsnuća na uskrsnu nedjelju, obični inženjer poput mene dolazi do granica svojih jezičkih sposobnosti! Čovjek – Isus, u kome su se božansko i ljudsko savršeno isprepleli, ušao je u “prostor” u kojem Kraljevstvo Božje djeluje u punini. Prostor koji nazivamo Nebo, ali ne kao daleki, apstraktni pojam, već stvarnost, koja je možda izvan našeg vidokruga, ali je u isto vrijeme dovoljno blizu da se dodirne.
Naš Gospodin, kralj, brat i prijatelj – pravi Čovjek je sada, u nazočnosti svoga i našeg Oca, kao prvi od mnogih. On nas sada, u sadašnjem vremenu, sa sobom vodi k Ocu. Zbog toga što je on uzeo našu ljudsku prirodu i ušao u prisutnost svoga Oca, svi se zajedno sa njim nalazimo u toj novoj stvarnosti (Ef 2, 6). Isusov ulazak na nebo stavio je odnos između Boga i čovječanstva na potpuno novu osnovu – na temelj vjernosti svoga Jedinorođenog Sina.
Istina je da će se potpuno otkrivanje stvarnosti Kraljevstva Božjeg desiti u budućnosti, ali ta je stvarnost u potpunosti prisutna ovdje i sada. Tim Kraljevstvom, Kraljevstvom nebeskim, vlada kralj Isus koji nas je pomirio s Bogom (2 Kor 5,18-19) i uključio nas u život koji je oduvijek dijelio sa svojim Ocem, u prisustvu Svetog Duha. On nas stalno poziva da živimo iz te stvarnosti, iz tog izvorišta. Kad pjevamo; „Isuse, budi centar“, pjevamo svojoj duši, da se oblikujemo u istini da je On zaista naš centar.
Molitva: Oče Bože, koji si poslao svoga Sina u svijet da bude naš mir, ispuni nas svojim Duhom da bismo spoznali tvoj Šalom (mir) usred oluje naših života. Daj nam da vidimo odsjaje tvoje slave i uši da čujemo tvoj šapat dušama da bi mogli da živimo iz izvorišta koje nije u nama, nego u Isusu Kristu, našem Gospodinu.
*humanizirati • glagol Počovečiti, počovečavati, dati oblik i prirodu kakav ljudima dolikuje; načiniti čovečnim, uljuditi, uljuđivati.)
Photo by Kaung Minn Kent on Unsplash