Čitanje: Treći dan uskrsnuo od mrtvih. (Apostolsko vjerovanje)
Razmišljanje: Jedan dragi brat u crkvi, skoro na svaki Uskrs zna reći: ”Zbog činjenice da je grob prazan, nebo će biti puno!” Istražujući ovih dana o Isusovom uskrsnuću, čitao sam o jednoj izjavi najpoznatijeg teologa prošloga vijeka Karla Bartha, koja je izazvala dosta kontroverze u teološkim krugovima. On je rekao da: ”Kršćani ne vjeruju u prazan grob već u živoga Krista.”
Meni se ova izjava veoma sviđa, a razloge zašto je kontroverzna neću ovdje objašnjavati. Dragi brat kojeg sam na početku spomenuo sigurno zna šta govori, ali dobro je sjetiti se da prazan grob, sam po sebi, ne znači ništa posebno. Temelj kršćanske vjere postavljen je uskrsnućem Isusa iz Nazareta, kojim ga je Bog Otac potvrdio i kao Izraelovog dugo očekivanog Mesiju i kao Gospodara cijelog svijeta.
Isusovo uskrsnuće ima i svoje svjedoke, one koji su se sreli sa Uskrslim. U riječima apostola Pavla, koje slijede, nalazi se i jedna od prvih kršćanskih formulacija vjere: “Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni” (1 Kor 15, 3-8).
Jedno od najljepših svjedočanstava susreta sa Uskrslim zapisao je Luka u svome evanđelju. Dva Isusova učenika vraćaju se kući, razočarani i obeshrabreni dešavanjima prethodnog dana u kojem je onaj za koga su vjerovali da je bio Izraelov Mesija sramno pogubljen kao pobunjenik na rimskom križu. Stranac im se pridružuje na putu i počinje im obješnjavati Sveto Pismo govoreći da se sve ono što se Isusu iz Nazareta dogodilo trebalo desiti Izraelovom Mesiji. Na kraju dana, dok su večerali, u lomljenju kruha prepoznali su da je sa njima sve vrijeme bio Uskrsli.
Prazan grob, po sebi, ne implicira da je Isus uskrsnuo, ali Isusovo uskrsnuće, zajedno sa svim ukazanjima prvim učenicima, nam svjedoči o nepobitnoj istini – da je grob zaista ostao prazan.
Svjedočanstvo ukazanja na putu za Emaus otkriva nam put kojim kada idemo i mi možemo doživjeti susret sa Uskrslim. Taj put se sastoji od gostoprimstva/zajedništva Isusovih učenika; slušanja/propovijedanja Božje Riječi i Euharistijskog lomljenja kruha.
Molitva: Oče, hvala ti za sve što si učinio za ovaj svijet uskrsnuvši Krista od mrtvih. Kriste, hvala ti za utjelovljenje, požrtvovan život, dobrovoljnu smrt kojom si nas otkupio iz vlasti smrti, darovao novi život i cijelom stvorenju darovao budućnost Novog doba. Pomozi mi da živim dostojno Radosne vijesti o tvome uskrsnuću, o tvojoj pobjedi, i da budem valjan svjedok za sve ono što si učinio ne samo u istoriji već i u mome životu.