Čitanje:Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.
Razmišljanje: Jedne večeri, kada smo se familijarno vraćali kući iz neke posjete, naš mlađi sin koji je imao 5 godina, pogledao je u predivno zvjezdano nebo i upitao:”Ko je stavio zvijezde na nebo?” Moja supruga mu je odgovorila:”Bog, sine.” Poslije vrlo kratke pauze, naš mali dječak je rekao:”Bog nekad stavi, a nekad ne stavi.”
Kršćani oduvjek vjeruju u očinstvo Boga u smislu da je on taj koji je autor sveg Stvorenja i izvor života. Od monumentalnih planinskih vjenaca do malene pahuljice. Od nepreglednih galaksija do misterionog neutrina, subatomske čestice koja se kreće brzinom bliskom brzini svijetlosti. Od najmanje bakterije do krune njegovog stvorenja – čovjeka. On je taj Bog-otac od kojeg sve potiče i kome se sve vraća.
Kršćani također vjeruju u Boga, koji nije samo otac, već i tata. On je Bog koji sa svojom djecom ima intiman odnos pun brige i ljubavi. Abba (tata) – Isus i njegovi vršnjaci, tako su zvali svoje očeve u to vrijeme. Tata se raduje zbog svakog trenutka koji provede sa svojom djecom. On je taj roditelj koji stoji uz njih dok odrastaju, pomaže im kada naiđu na nevolje i bdije nad njima u bolestima. On je konačno taj koji je u svakom trenutku spreman da se žrtvuje za svako svoje dijete.
Ovo nas dovodi do zadnje stvari koju želim reći za danas, a to je da je naš Bog ljubav. Kada razmišljam o Bogu, za mene je, možda najnevjerovatnije da se ta Božja svemoćnost odlučila otkriti u primjeru pravog, istinskog očinstva. Naš nebeski tata nije samo neki distancirani roditelj koji očekuje od svoje djece da ispunjavaju njegove lične ambicije. On nam je dao slobodu volje da uživamo i u njemu i u svemu što je stvorio – ako to sami izaberemo. A mi dobro znamo šta smo izabrali i gdje nas je to dovelo. U haosu našeg izbora tata nas nije prestao voliti. On, koji brine za vrapce i poljske ljiljane i kojima se ništa bez njegovog znanja ne može desiti – On koji zna broj vlasi na našim glavama – nije nas prestao voljeti. Kada se za naš ponos, svaki neuspjeh, grešku i grijeh te štetu koju smo napravili, trebao platiti ceh – on ga je platio.
Shvativši sve ovo, kažem da, iako uživam u tome da imam takvog tatu na nebu, želim da ga poštujem i kao oca, a potom da svoja koljena sagnem pred njim i da ga duboko štujem kao Boga Svemogućega.
Molitva: Tata, hvala ti na tvojoj blizini koju ovog trenutka mogu sa osjetim. Hvala ti što si bio uz mene kroz sva moja lutanja. Hvala ti što si pokazao svoju ljubav plativši cijenu za štetu koju sam napravio. Uživam da budem tvoje dijete kada osjetim tvoj zagrljaj i kada ti mogu reći tata. Želim te poštovati kao Oca, vršeći poslušno tvoje zapovijedi. Sagibam svoja koljena pred tobom dok bez riječi koje bi te mogle opisati sagledavam veličinu tvoga bića, ostajem u čudu u tvojoj prisutnosti dajući ti slavu i čast koja ti pripada.
1 Ivanova poslanica 4,8; Matej 10,29-31
Fotografija, Sergio Otoya on Unsplash