U Isusa Krista, Gospodina našega

(Tekst je ranije objavljen 26.03.2020.)

Čitanje: I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,  (Apostolsko vjerovanje)

Razmišljanje: Jučer je preminuo Bill Rieflin. Po imenu vjerovatno ne znate o kome se radi. Svirao je bubnjeve u nekim od mojih omiljenijih grupa kao što su Lard, Ministry i Swans. Ipak, on će ostati zapamćen kao drugi bubnjar grupe R.E.M. Ovaj bend, perjanica američkog alternativnog rocka,  uveo nas je u – za nas iz Bosance i Hercegovce – strašnu ‘92. godinu prošloga vijeka sa pjesmom ‘Losing My Religion’. Uz ovu vijest sjetio sam se tog vremena i čudnog osjećaja koji sam imao svaki put kada bih čuo zarazne tonove uvoda na mandolini. Baš u tom periodu života, kroz čitanje evanđelja, počeo sam otkrivati osobu Isusa Krista, koja me nije ostavljala ravnodušnim. Uskoro sam donio odluku da postanem Isusov sljedbenik – prihvatio sam ga kao svoga Gospoda! Dok su radio i tv stanice odzvanjale pjesmom koja, barem je tako izgledalo, govori o tome kako neko gubi svoju religiju*, ja sam svoju upravo dobijao. Možete misliti koliko puta sam se osjetio kao potpuni idiot, u svijetu u kojem je izgubiti religiju bilo hit, preispitujući ispravnost i posljedice svoje odluke. U toj borbi, u kojoj sam se, duboko u sebi, hrvao i sa sobom i sa Bogom – ‘religija’ je pobijedila.

U prvom pismu crkvi u Korintu, apostol Pavle piše (1,22-25): “I dok Židovi traže znakove, a Grci traže mudrost, mi propovjedamo Krista razapetog, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane – i  za Židove i Grke – Krista, Božju silu i Božju mudrost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi i božja slabost jača od ljudi.”

Možda najranija izjava kršćanske  vjere, ona koja je vjerovatno prethodila Apostolskom vjerovanju, sastojala sa od tri riječi, Isus Krist Gospod. Kratka analiza ove tri riječi u svjetlu ovoga što je Pavle napisao Korinćanima, govori o veličanstvenoj ludosti naše ‘religije’. Isus, istorijska ličnost iz Galileje od prije 2000 godina, koja biva osuđena za bogohulništvo jer se u svojim govorima i učenju izjednačavao sa Bogom, mizerno umire na rimskom križu.  

On je za one koji u njega vjeruju Krist, (grčka riječ za hebrejski izraz Mesija što znači Pomazanik). Pomazanik je trebao biti jedinstvena i moćna figura koja će se pojaviti u istoriji jevrejskog naroda, osloboditi ih od svih neprijatelja, obnoviti odnos naroda sa Bogom i uspostaviti vječno kraljevstvo kojem neće biti kraja. Ne moram vam govoriti o sramoti koja je obuzela njegove učenike i sljedbenike dok su gledali raspetog na križu onoga koga su smatrali za moćnog Božjeg Mesiju.

I ne samo to, pripadnici najranije Crkve štovali su Isusa Krista kao Gospoda, Božanskog gospodara cijeloga svijeta. Ova titula, ako ćemo je tako nazvati, se, u to vrijeme,  posebno počela pripisivati tobožnjim ‘božanskim’ rimskim imperatorima. Izjava da je Isus Krist Gospod dovela je mnoge pripadnike prve Crkve u nevolju, jer je ova jednostavna  ispovjed vjere,  ismijavala ‘božanstvo’ rimskih vladara. Jedni su u ovim nevoljama izgubili svoju religiju, dok su je drugi učvrstili u svojim srcima – često po cijenu smrti.

Hoće li sadašnje nevolje učvrstiti ili dovesti u sumnju vašu vjeru? Čak i kada se oblak sumnje nadvije nad vašim životom možete zajedno sa ocem dječaka kojeg je Isus oslobodio od zlog duha reći: “Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri” (Marko 9,24)

Molitva: Oče, molim te da mi pomogneš da ostanem čvrst u vjeri u ovim teškim danima. Pomozi mi u mojim sumnjama i strahovima. Isuse Kriste moj Gospode, danas budi moja snaga i moja mudrost. Dok ti priznajem svoju slabost vjerujem da se tvoja snaga savršeno očituje u mojim slabostima. Amen.

Apostolsko vjerovanje
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,  mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih;  uzašao na nebesa,  sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;  odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku,  zajedništvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen.

*Prema Michaelu Stipeu, “Izgubiti svoju religiju” zapravo je stari južnjački izraz za trenutak kada ste “dovedeni do kraja” i kada pristojnost ustupa mjesto ljutnji. Ali da vam je, kao meni, promakao taj ključni detalj, pomislili biste da je Stipeova dvosmislenost očito komentar na judeo-kršćansku tradiciju.

Posted in Tekst za dnevnu pobožnost, Uncategorized.