Čitanje: Vjerujem u Svetu Crkvu katoličku, (sabornu, sveopštu), zajedništvo svetih. (Apostolsko vjerovanje)
Razmišljanje: Danas ćemo u razmišljanju obraditi dodatnu klauzulu Apostolskog vjerovanja koja govori o Crkvi. Crkva je ne samo “skup” vjernika, već je i “zajedništvo svetih”. No, život u zajedništvu nije lagan zadatak. Nerazumijevanje suštine kršćanskog zajedništva i očekivanja koja imamo od njega predstavljaju najveći izazov. Kao osoba koja vjeruje da je Crkva okupljanje ljudi oko jednog Boga, jedne vjere, jednog Duha i jednog cilja, smatram da je za doživljaj istinskog kršćanskog zajedništva potrebno platiti određenu cijenu. U kršćanskom zajedništvu, pojedinci ustrajavaju na putu prema jednom cilju, stavljajući po strani lične preferencije i ideje o tome kako bi ono trebalo izgledati. Svi se trude postati “sve svima” bez osuđivanja različitog mišljenja, dok jaki nose slabe. Oni koji su dio istinskog kršćanskog zajedništva izdižu se iznad stereotipa i predrasuda dominantne kulture i uvijek ulažu napor da se svaki čovjek za kojeg je Gospod položio život uključi u zajedništvo svetih.
Možda bi neki primijetili da Crkvi ne ide uvijek od ruke ispuniti visoke ideale kršćanskog zajedništva. Ipak, činjenica da se Crkva trudi biti istinsko zajedništvo svetih, i da nekima to zaista polazi za rukom, svjedoči o tome da je na dobrom putu. Crkva je tek predokus Kraljevstva Božjeg, koje je prema Isusovim riječima blizu, ali još uvijek nije u potpunosti stiglo. Crkva je zajedništvo “svetih”u toj mjeri u kojoj se pokušava približiti istinskom stanju “odvojenosti”. Pod ovim mislim na njenu različitost od drugih zajednica u društvu dok živi i djeluje vođena drugačijim principima i dok gleda prvenstveno na korist drugih, a ne na svoju vlastitu korist. Ovo je izazovan zadatak, ali nije nemoguć.
Preporučujem vam knjigu ‘Zajednički život’ autora Dietricha Bonhoeffera za dublje istraživanje teme kršćanskog zajedništva. U nastavku, citiraću jedan dio koji će vam biti od koristi:
“Što naše zajedništvo postane istinitije i dublje, to će više sve ostalo bivati manje važnim, to će jedino i samo Isus Krist i njegovo djelo među nama postajati jasnije i čišće oživljenim. Jedni druge imamo samo kroz Krista, ali kroz Krista jedni druge stvarno i imamo, imamo se potpuno, za čitavu vječnost. Ovo je odmah od početka rastanak od svakog mutnog poriva za nečim većim. Tko želi više od onoga što je Krist učinio među nama, ne želi kršćansko zajedništvo. On traži nekakve izvanredne doživljaje zajedništva, koji su mu drugdje bili uskraćeni. Takav u kršćansko bratstvo unosi nejasne i nečiste želje. Tu prijeti kršćanskom bratstvu najčešće već na samom početku najveća opasnost, najdublje iznutrašnje trovanje. Kršćansko se bratstvo počinje zamjenjivati željenom slikom pobožnog zajedništva, prirodna težnja pobožnog srca za zajedništvom miješa se sa duhovnom stvarnošću kršćanskog bratstva. Od prvog početka od neusporedive važnosti za kršćansko bratstvo je da bude jasno:
Prvo: Kršćansko bratstvo nije ideal, već božanska stvarnost.
Drugo: Kršćansko bratstvo je pneumatska, a ne psihička stvarnost.
Bezbroj puta se čitavo kršćansko zajedništvo na tome razbilo jer je živjelo iz neke projekcije želja*.”
Molitva: Upotrijebite ovaj citat za promišljanje vlastitog stava prema kršćanskom zajedništvu. Pretočite ga u ličnu molitvu sa elementima pokajanja, u slučaju da ste od kršćanskog zajedništva očekivali previše a ulagali premalo.
*Zajednički život, Dietrich Bonhoffer, Izvori, Kršćanski nakladni zavod, Osijek, Hrvatska, 2021.pdf
Fotografija: Rodolfo Quirós