Čitanje: Izlazak 20:16
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
Razmišljanje: Svi smo imali priliku gledati dramatična zbivanja u sudnici, gdje svjedoci, žrtve ili tuženi polažu zakletvu da će govoriti istinu. Možda ste i sami bili u situaciji da svjedočite za ili protiv nekoga. Ogromna je odgovornost znati da vaša verzija priče, vaš izbor riječi može uticati na to kakva će biti nečija budućnost. Možda niste od onih koji su imali direktno iskustvo sa sudnicom, ali većina nas poznaje taj osjećaj krivice koji dođe kada, na primjer, ne stanemo na nečiju stranu kada bi to trebali; kada odlučimo da ćemo radije sačuvati svoja leđa, nego stati u nečiju zaštitu; kada izaberemo da djelujemo iz straha govoreći o nekom loše ili ga ogovarajući. Nažalost, mnogi od nas znaju i kakav je osjećaj biti prevaren, kakav je osjećaj kada vam lažu, kada vas ogovaraju ili kada ste pogrešno shvaćeni.
Najveći prekršaj ove zapovijedi, u istoriji, moralo bi biti suđenje Isusu, suđenje, koje Ga je odvelo na križ. U tom trenutku, pravedni farizeji željeli su prekršiti ovaj zakon da bi zaštitili svoju religiju. Možda je još tragičnije Petrovo nijekanje Isusa; taj Petar koji je bio toliko blizak Isusu, koji je obećao da ga nikada neće napustiti, tri puta je slagao da nije njegov učenik.
Da li su riječi koje ti danas izgovaraš pune ispraznih obećanja, i da li tvoja djela odgovaraju onome što izlazi iz tvojih usta?
Molitva: Isuse, hvala Ti što si vjeran, i što smo spašeni zahvaljujući Tvojoj vjernosti Ocu. Hvala Ti što si odlučio da se podložiš volji svoga Oca, iako su te napustili i zanijekali oni koji su ti bili najbliži, iako su te lažno optužili i javno izvrgli ruglu. Hvala Ti što ostaješ vjeran, čak i onda kada smo mi nevjerni…